Ravnatelj Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) dr. Bernhard Url u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio je o posljednjim istraživanjima u području sigurnosti hrane, suradnji s Agencijom za sigurnost hrane BiH, ali i genetski modificiranoj (GMO) hrani. Uz suglasnost autora, cjelokupan intervju možete pročitati na našoj web stranici:
Kakva je uloga znanosti u sigurnosti hrane? Vjeruju li potrošači u EU u znanost o hrani i koji su, na temelju posljednjih istraživanja, najpouzdaniji izvori informacija o rizicima podrijetlom iz hrane iz perspektive potrošača?
Dobra znanost je temelj funkcioniranja sustava sigurnosti hrane. U EU je razdvojena uloga procjene rizika koju obavljaju znanstvenici u EFSA-i i upravljanje tim rizicima od strane zakonodavaca, što se pokazalo veoma učinkovitim u zaštiti potrošača. U 2019. godini proveli smo Eurobarometer istraživanje kojim smo procijenili poglede potrošača u EU na sigurnost hrane. Više od dvije trećine ispitanika odgovorilo je da im je televizija jedan od glavnih izvora informacija o rizicima u vezi s hranom, a nakon toga slijedi internet (ne uključujući društvene mreže).
Novine i magazini su na trećem mjestu postolja (38% ispitanika). Nisam iznenađen tim rezultatima. TV izvještava utjecajnim i jednostavnim jezikom, dopirući izravno do ljudskih emocija. A što je hrana, nego emocija, kultura i tradicija? Međutim, kako Europljani sve više koriste internet i društvene mreže, način na koji komuniciramo se razvija u skladu s potrebama novih generacija. Naše istraživanje je također pokazalo da ljudi vjeruju znanstvenicima, ali ne razumiju dovoljno njihovu ulogu u sustavu sigurnosti hrane EU.
Teme kao što su GMO, uporaba sredstava za zaštitu bilja i veterinarskih lijekova izazivaju zabrinutost kod potrošača u kontekstu sigurnosti hrane. Neki potrošači čak imaju percepciju da se razina sigurnosti hrane smanjuje sa sve većom uporabom različitih kemijskih supstanci u lancu prehrane. Kakvo je mišljenje EFSA-e o tome?
Mi se bavimo procjenom rizika i držimo se znanstvenih dokaza, uzimajući u obzir sva dostupna znanja kada pružamo naše savjete upravljačima rizikom. Međutim, u pravu ste – naša društvena istraživanja pokazala su da se građani EU više brinu o pesticidima i drugim kemikalijama koje su u trenutačnom sustavu sigurnosti hrane strogo regulirane, dok su manje zabrinuti o rizicima od mikrobioloških opasnosti koje mogu pronaći u svojoj kuhinji! Dok je veoma teško precizirati točne razloge za ovakvu zabrinutost, određena objašnjenja moguće je pronaći u načinu na koji ljudi razmišljaju o kemikalijama. Prema jednom istraživanju koje smo proveli 2018., kemikalije se općenito snažno smatraju nečim što je umjetno, za razliku od supstanci koje se javljaju na prirodan način. Neovisno o našim emocionalnim pretpostavkama, sustav sigurnosti hrane EU utemeljen je na pouzdanom zakonodavstvu i radu znanstvenika, a brižljivo razmotrene odluke donose se od strane upravljača rizikom. Građani mogu biti uvjereni da su na snazi mjere za zaštitu njihovog zdravlja, uključujući i procjenu rizika od kemikalija. Zbog toga se sustav sigurnosti hrane EU smatra oglednim primjerom u svijetu.
Što mogu poduzeti državne institucije, subjekti u poslovanju s hranom i potrošači pojedinačno da bi se smanjio rizik od antimikrobne rezistencije kao jedne od ključnih briga za javno zdravstvo?
U pravu ste, antimikrobna rezistencija (AMR) je jedan od najvećih zdravstvenih izazova s kojima se danas suočavamo i svatko ima ulogu u borbi protiv toga. Ne možemo sebi priuštiti povratak u predantibiotsko razdoblje i živjeti u svijetu u kojemu obična infekcija može dovesti do ozbiljnih štetnih učinaka, čak i do smrti. Govorimo o tomu da 33.000 ljudi svake godine umire zbog infekcija uzrokovanih bakterijama rezistentnim na antibiotike, a godišnji trošak za zdravstvenu zaštitu koji se veže za AMR iznosi milijardu eura – to je neprihvatljivo. Zemlje EU koje provode striktne politike bilježe smanjenje antimikrobne rezistencije, što pokazuje da možemo nešto učiniti da bismo popravili stanje. EFSA, zajedno s drugim agencijama EU, doprinosi cijeloj slici sukladno načelima „Jednog zdravlja“ koje je usmjereno na integraciju procjene rizika za zdravlje ljudi i životinja.
Preporučili smo uspostavljanje redukcijskih ciljeva s ciljem postupnog ukidanja preventivne uporabe antibiotika i predložili načine za zamjenu antibiotika i korištenje alternative kada je to moguće, te ulaganje u istraživanja. U sljedećoj godini objavit ćemo rezultate novih radova kojima smo proučavali ulogu okoline na širenje AMR. Kao što vidite, to je složena tema i stoga je važno primijeniti multidisciplinaran, integrirani pristup za suočavanje s njezinom kompleksnošću.
Analitičari i farmeri u BiH često vole reći da građani BiH jedu hranu loše kvalitete koja se prodaje u našoj zemlji. Imate li podatke o sigurnosti hrane u BiH i što ti podaci kažu?
Kvaliteta hrane nije isto što i sigurnost hrane. Sigurnost hrane je preduvjet za sve na tržištu: ako nije sigurno, onda to nije hrana. Kod sigurne hrane na tržištu se može uočiti mnogo razlike u kvaliteti. Sada ulazimo u područje koje nije u nadležnosti EFSA-e i o kojemu, nažalost, ne mogu mnogo reći. Ipak, vratimo se na sigurnost hrane i dopustite mi istaknuti kako EFSA podržava mjerodavne institucije u BiH u njihovim naporima ka unaprjeđenju harmonizacije podataka i obukama. Odgovornost mjerodavnih institucija za prikupljanje podataka iz područja sigurnosti hrane zapravo ima ključnu ulogu u informiranju građana i kreatora politika o sigurnosti hrane koja se nalazi na tržištu.
Prikupljanje podataka je jedna od ključnih aktivnosti EFSA-e. U tom smislu, možete li objasniti kakav je značaj prikupljanja podataka i izvještavanja EFSA-e za EU i pretpristupne zemlje?
Točno. Prikupljanje podataka je stup aktivnosti EFSA-e zato što omogućava znanstvene dokaze koji su potrebni za svaku procjenu rizika te predstavlja temelj za donošenje odluka pri upravljanju rizikom na europskoj i nacionalnoj razini. Zbog toga je harmonizacija podataka, u sukladno zahtjevima odgovarajućeg zakonodavstva, ključni čimbenik koji nam omogućava da usporedimo stanje u različitim zemljama, pratimo trendove u okviru svake zemlje te unutar europskog područja. Mislim da je pred našim partnerima u zemljama EU i pretpristupnim zemljama nastavak prikupljanja i razmjene podataka kako bismo povećali znanje o stanju na nacionalnoj razini, te poduzimali odgovarajuće mjere kontrole protiv specifičnih prijetnji/rizika.
Želio bih iskoristiti ovu prigodu da zahvalim BiH na njezinom doprinosu u području zoonoza, epidemija uzrokovanih hranom i ostataka veterinarskih lijekova. Ne možemo raditi izolirani. Samo kroz razmjenu naših podataka i znanja možemo se boriti protiv novih i budućih rizika i zaštititi javno zdravlje.
BiH je trenutačno dio EFSA-ine kampanje o afričkoj svinjskoj kugi. Koja bi bila Vaša ključna poruka glavnim zainteresiranim stranama u regiji u vezi s ovim izazovom za zdravlje životinja i gospodarstvo?
Afrička svinjska kuga je zaista razorna zarazna bolest za koju ne postoji cjepivo niti lijek. U razdoblju od 2016. – 2020. godine, zbog afričke svinjske kuge ostali smo bez 1,3 milijuna svinja. Zbog toga naša kampanja objašnjava da su detekcija, prevencija i izvještavanje ključni kako bi se zaustavilo širenje epidemije. Zaustavljanje afričke svinjske kuge je zajednički poduhvat! Farmeri bi trebali držati divlje svinje podalje od svojih životinja i izbjegavati prehranu svinja ostacima hrane koji sadrže meso životinja. Lovci se ne bi trebali približavati divljim svinjama koje pronađu u šumi te o tome moraju obavijestiti lokalne institucije. Putnici također imaju svoju ulogu – ne smiju nositi svinjetinu i proizvode od svinjetine iz zaraženih područja.
Prošle godine BiH je pripala čast da bude prva zemlja izvan EU u kojoj je održan sastanak Mreže kontakt točaka EFSA-e. Kako biste ocijenili suradnju EFSA-e s Agencijom za sigurnost hrane BiH te sudjelovanje institucija naše zemlje u aktivnostima EFSA-e?
Mi imamo izvrsnu suradnju s Agencijom za sigurnost hrane BiH. I zaista, domaćinstvo BiH Mreži kontakt točaka EFSA-e bio je jedan važan korak naprijed ka još snažnijoj integraciji. Sigurnost hrane ne poznaje granice, a mi u EFSA-i ulažemo mnogo vremena i resursa u rad s drugim institucijama u području sigurnosti hrane kako bismo se povezivali, dijelili znanje i informacije. Navedene aktivnosti su također dio programa potpore EU pretpristupnim zemljama kroz koji EFSA podržava obuku uposlenih i razvoj institucionalnih struktura te unaprjeđuje spremnost za suočavanje s budućim krizama u području sigurnosti hrane.
Možemo li reći da je BiH dovoljno educirana i da zadovoljava europske standarde kada je riječ o sigurnosti hrane?
Doista nije moje komentirati nešto što izlazi izvan mandata EFSA-e. Međutim, dopustite mi kazati kako imamo veoma blisku suradnju s pretpristupnim zemljama, kao i brojne aktivnosti koje obuhvaćaju sve nadležnosti EFSA-e. Odlučni smo nastaviti pružati potporu Europskoj komisiji u realizaciji ovih ciljeva radi jačanja znanstvene suradnje i povezivanja.
EFSA je u BiH prepoznata kao jedna od najaktivnijih i najuglednijih agencija Europske unije. Koje su vaše sljedeće ključne aktivnosti u BiH i jugoistočnoj Evropi?
Izgradnja kapaciteta za pripremu znanstvenih savjeta i analizu podataka je nešto što će i ubuduće biti veoma značajno. Ključno je postupno povećavanje sudjelovanja pretpristupnih zemalja u aktivnostima EFSA u području znanstvene suradnje – npr. u području zdravlja i dobrobiti životinja, što je u skladu sa strategijom Europske komisije pod nazivom “Od polja do stola”, te povezivanje. Također je važno pretpristupnim zemljama pružiti potporu koja im je potrebna kako bi dale svoj doprinos radu EFSA-e prije i nakon pridruživanja, osobito u pogledu prikupljanja i razmjene harmoniziranih podataka iz područja sigurnosti hrane.
Postoji mit da je kvaliteta hrane koja se prodaje u Zapadnoj Evropi bolja nego u istočnom i južnom dijelu kontinenta. Smatrate li da postoji temelj za takve tvrdnje?
Kao što sam već rekao, kvaliteta hrane per se nije pitanje sigurnosti hrane, te stoga nije u nadležnosti EFSA-e pa ga ne procjenjujemo. EFSA također ne prati nepoštene prakse u području hrane ukoliko nije u pitanju sigurnost hrane. Nacionalne institucije su odgovorne da nadziru da li poduzeća na njihovom tržištu primjenjuju nepoštene prakse, kao što su pogrešno označavanje hrane ili bilo koja druga obmana potrošača.
Autor: Erdin Halimić/Dnevni avaz