Sukladno članku 56. stavak (1), točka h) Zakona o genetski modificiranim organizmima („Službeni glasnik BiH”, broj 23/09) (u daljem tekstu: Zakon o GMO), člankom 2. Poslovnika o radu Vijeća za genetski modificirane organizme od 15. rujna 2015. godine, nakon razmatranja aktualnih događanja u vezi s izvještavanjem javnosti o stanju i razvoju u području uporabe genetske tehnologije i uporabe GMO-a u Bosni i Hercegovini, Vijeće za genetski modificirane organizme (u daljnjem tekstu: Vijeće za GMO) daje sljedeće:
Priopćenje za javnost
Vijeće za GMO je na XXVIII sjednici održanoj 09. studenoga 2017. godine u Mostaru, uz nazočnost predstavnika Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, razmatralo trenutačno stanje u području uporabe GMO-a u hrani za životinje na tržištu Bosne i Hercegovine, imajući u vidu i povećan interes šire javnosti o ovoj temi.
U vezi s tim, aktualno stanje u Bosni i Hercegovini je sljedeće:
- Nijedan genetski modificirani usjev nema Rješenje o odobrenju za uzgoj na području Bosne i Hercegovine.
- Također, nijedan genetski modificirani organizam nema Rješenje o odobrenju za uporabu u hrani za prehranu ljudi na tržištu Bosne i Hercegovine. To znači da se na tržište Bosne i Hercegovine trenutačno ne može stavljati hrana namijenjena za prehranu ljudi koja se sastoji, sadrži ili vodi podrijetlo od GMO-a.
- Kada je riječ o hrani za životinje, na temelju Zakona o genetski modificiranim organizmima („Službeni glasnik BiH“, broj: 23/09), do lipnja 2015. godine nije bilo GMO, zbog čega su polјoprivredni proizvođači bili dovedeni u situaciju da ne mogu uvesti sojinu sačmu, kao jednu od glavnih komponenti stočne hrane. U cilјu rješavanja navedenih problema, do sada je izdano odobrenje samo za jednu sortu soje MON-Ø4Ø32-6 (od ukupno 15 registriranih u EU), u skladu s Registrom odobrenih genetski modificiranih organizama Europske unije (EU Register of authorised GMO’s), a koja će se koristiti isklјučivo kao hrana za životinje. Na ovaj način, subjekti koji se bave proizvodnjom stočne hrane, mogu uvoziti sojinu sačmu, te je na taj način, osobito proizvođačima u oblasti peradarstva, omogućeno da pod istim uvjetima proizvode stočnu hranu kao i u zemlјama u okruženju i EU. Navedena genetska modifikacija odobrena je za stavljanje na tržište EU prvi put 1996. godine u skladu s Direktivom 90/220/EEC, a nakon stupanja na snagu Uredbe(EC) 1829/2003 ponovno je podvrgnuta procesu procjene rizika i 2012. godine odobreno je stavljanje na tržište zemalja EU hrane i hrane za životinje koja sadrži, sastoji se ili potječe od GM soje MON-Ø4Ø32-6, te ostalih proizvoda koji sadrže ili se sastoje od GM soje MON-Ø4Ø32-6, a koji se koriste u iste svrhe, s izuzetkom kultivacije.
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) je u svom znanstvenom mišljenju od 01. prosinca 2010. godine (EFSA Journal 2010; 8 (12): 1908) zaključila da je navedena genetska modifikacija „u pogledu potencijalnih učinaka na zdravlje ljudi i životinja te na okoliš jednako sigurna kao i njezin konvencionalni pandan“.
U Europskoj uniji odobreno je stavljanje na tržište za ukupno 15 GM sorti soje. Prema izvješću Europske komisije od 22. travnja 2015. godine, razina samodostatnosti proizvodnje soje na području EU iznosi oko 4% zbog čega EU 96% svojih potreba za sojom nadopunjava uvozom, od čega je oko 90% genetski modificirana soja, koja se uvozi uglavnom iz zemalja Južne i Sjeverne Amerike. Tijekom 2016. godine GM soja se uzgajala na 91 milijun hektara, od ukupno 117 milijuna hektara na kojima se soja uzgaja u svijetu, što znači da je tijekom 2016. godine 78% ukupne svjetske proizvodnje činila GM soja. Prema Cliveu (2017), GM bilјke su tijekom 2016. godine uzgajane na površini od 185,1 milijun hektara, pri čemu je broj država u svijetu u kojima su se uzgajale GM bilјke iznosio 26, od toga su četiri zemlјe članice EU (Španjolska, Portugal, Češka i Slovačka u kojima se uzgajao jedan hibrid GM kukuruza).
Svi subjekti u BiH, kao i u EU s kojom BiH ima obvezu usklađivanja zakonodavstva temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji na tržište stavlјaju proizvode namijenjene za prehranu životinja koji sadrže ili se sastoje od GMO-a dužni su ih označiti kao proizvode koji sadrže komponente genetski modificiranih organizama. Obveza označavanja ne primjenjuje se na proizvode koji sadrže tragove odobrenih GMO-a ili se od njih sastoje ili su od njih proizvedeni, u omjeru koji ne prelazi 0,9 % za svaku od prehrambenih komponenti ili za hranu koja se sastoji od jednog sastojka. Subjekt u poslovanju s hranom za životinje kojem je izdano Rješenje o stavljanju na tržište genetski modificirane soje (MON-Ø4Ø32-6) dužan je osigurati da:
- na oznaci na zapakiranom proizvodu piše: “Ovaj proizvod sadrži genetski modificiranu soju (MON-Ø4Ø32-6)“;
- se na nezapakirani proizvod ponuđen krajnjem potrošaču stavi oznaka: “Ovaj proizvod sadrži genetski modificiranu soju (MON-Ø4Ø32-6)” na proizvod ili neposredno uz proizvod, kao i na prateću dokumentaciju (fakturu).
Kada govorimo o proizvodima životinjskog podrijetla (mlijeko, meso, jaja…), dobijenih od životinja koje su hranjene hranom koja se sastoji ili potječe od GMO, obzirom da ne postoji laboratorijska analiza kojom je moguće utvrditi prisustvo GM u istim, ne postoji obveza označavanja istih.
S tim u vezi, kako bi odgovorile na potrebe i želјe potrošača za jasnom informacijom o proizvodu, odgovorne institucije u BiH (Agencija za sigurnost hrane BiH i mjerodavna entitetska ministarstva) poduzele su aktivnosti na donošenju i provedbi smjernica za označavanje hrane „bez GMO“. Donošenjem ovih smjernica (Smjernice za označavanje i kontrolu „bez GMO“ prehrambenih proizvoda u BiH i Smjernice za utvrđivanje procesa proizvodnje i obilјežavanje hrane proizvedene bez GMO), osigurana je slјedivost, transparentnost i kontrola proizvodnih procesa, te zaštita interesa proizvođača, odnosno utvrđena su pravila za proizvodnju bez GMO-a za sve faze u lancu prehrane, kao i za korištenje termina kada je riječ o proizvodnji bez GMO-a za potrebe obilјežavanja, prezentiranja i oglašavanja.
Vijeće za genetski modificirane organizme BiH