Na zahtjev Europske komisije, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) provela je procjenu rizika od glikoalkaloida u hrani i hrani za životinje, osobito u krumpiru i proizvodima od krumpira. Glikoalkaloidi su spojevi koji se na prirodan način javljaju u vrstama porodice Solanaceae (pomoćnice) u koju spadaju krumpir, rajčica i patlidžan. Glikoalkaloidi imaju važnu ulogu u pružanju otpornosti biljke prema štetočinama i patogenima.
Procjenom rizika obuhvaćeni su jestivi dijelovi krumpira i drugih biljnih vrsta koje sadrže glikoalkaloide, dok nejestivi dijelovi, uz izuzetak klice krumpira, nisu bili predmet procjene rizika.
Kod ljudi, akutni toksični učinci glikoalkaloida iz krumpira (α‐solanin i α‐čakonin) podrazumijevaju gastrointestinalne simptome poput mučnine, povraćanja i dijareje. Za navedene efekte, Panel za kontaminante u lancu ishrane (CONTAM Panel), identificirao je najnižu razinu kod koje je uočen štetni učinak (Lowest observed adverse effect level, LOAEL) koja iznosi 1 miligram po kilogramu tjelesne težine dnevno te predstavlja referentnu točku za karakterizaciju rizika u slučaju akutne izloženosti. Eksperimentalnim studijama na životinjama nije bilo moguće izračunati referentnu točku za kroničnu izloženost.
Akutna izloženost glikoalkaloidima iz krumpira kroz prehranu procijenjena je korištenjem probabilističkog pristupa i primjenom faktora prerade hrane. Podaci su bili dostupni samo za α‐solanin i α‐čakonin, i to uglavnom za krumpir. Granica izloženosti (Margin of Exposure, MOE) za skupine mlađe populacije ukazuje da postoji utjecaj na zdravlje u studijama u kojima su korištene najviše vrijednosti konzumacije, kao i u svim studijama u kojima je vrijednost konzumacije na 95. percentilu (P95). Za odraslu populaciju, granica izloženosti ukazuje da postoji utjecaj na zdravlje samo za vrijednosti konzumacije s najvišim, 95. percentilom.
Guljenjem, kuhanjem i prženjem može se reducirati sadržaj glikoalkaloida u hrani pa se npr. guljenjem krumpira sadržaj glikoalkaloida može smanjiti u rasponu od 25-75%, kuhanjem u vodi između 5 i 65% i prženjem u ulju od 20-90%.
Znanstveno mišljenje pod nazivom „Procjena rizika od glikoalkaloida u hrani i hrani za životinje, posebno u krumpiru i proizvodima od krumpira“ (Risk assessment of glycoalkaloids in feed and food, in particular in potatoes and potato‐derived products) dostupno je ovdje.
