U organizaciji Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva trgovine i Njemačke organizacije za međunarodnu suradnju (GIZ) u Mostaru je 25. listopada 2016. godine održana Radionica na temu „Značaj i trenutačno stanje u vezi s genetski modificiranim organizmima u BiH“ na kojoj su sudjelovali predstavnici nadležnih institucija, subjekata u poslovanju s hranom i udruženja potrošača.
Radionica je održana u sklopu projekta „Visokokvalitetna, GMO-free soja iz Dunavske regije“ započetog 2014. godine u kojemu sudjeluju Bosna i Hercegovina i Srbija. Radionica je otvorena uvodnim obraćanjima Zlatana Vujanovića, ministra trgovine u Vladi Federacije BiH i mr.sc. Dragana Brenje, zamjenika direktora Agencije za sigurnost hrane BiH, nakon čega su održane sljedeće prezentacije:
- „Podrška GIZ-a za genetski nemodificiranu soju u BIH i Srbiji, kretanja i trendovi u Europi, rezultati istraživanja percepcije potrošača u BiH o genetski modificiranoj hrani“ – Rosmarie Metz, Njemačka organizacija za međunarodnu suradnju (GIZ);
- „GMO – riječ znanosti“ – pMedicinski fakultet Banja Luka;
- „Zakonodavni okvir za genetski modificirane organizme u BiH“ – Dženita Konjić, Agencija za sigurnost hrane BiH;
- „Uvođenje standarda za označavanje hrane proizvedene bez GMO i sustav kontrole“ – mr.sc. Dragan Brenjo, zamjenik direktora Agencije za sigurnost hrane BiH.
Ministarstva mjerodavna za poljoprivredu iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Austrije, Srbije, Slovenije, Mađarske, Švicarske, Rumunjske, Bavarske i Baden Württemberga potpisala su 2013. godine Deklaraciju „Dunav Soja“, kojom su se obvezala da će u svojim zemljama promovirati uzgoj i stavljanje na tržište visokokvalitetne GMO-free soje.
Trenutačno se u Dunavskoj regiji uzgaja 0,6 milijuna hektara soje, a procjenjuje se da bi do 2018. godine površine zasijane sojom mogle iznositi između 1,5 i 2,2 milijuna hektara. Sa zasijanih 190 000 hektara, Srbija je najznačajniji uzgajivač GMO-free soje, dok se u Bosni i Hercegovini soja uzgaja na 5000 hektara i naša zemlja tek razvija svoje kapacitete. Obje zemlje suočene su s potrebom unaprjeđenja konkurentnosti poljoprivrede i s njom povezanih sektora kako bi postigle održivi ekonomski razvoj.
