Virus Zapadnog Nila (WNV) je virus s ovojnicom i jednolančanom RNK pozitivnog polariteta koji pripada serokompleksu japanskog encefalitisa (rod Flavivirus, porodica Flaviviridae). Opisano je osam filogenetskih loza, ali se samo loze 1 i 2 povezuju s bolešću kod ljudi.
WNV je prvi put izoliran 1937. godine kod žene u oblasti Zapadni Nil u Ugandi. Trenutačno je to arbovirus s najširom zemljopisnom rasprostranjenošću, a može se naći u dijelovima Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Europe, Azije i Oceanije.
Bolest (groznicu) Zapadnog Nila uzrokuje virus Zapadnog Nila (WNV), koji se u prirodi održava putem ciklusa koji uključuje tzv. ornitofilne komarce i ptice, pri čemu ptice služe kao primarni rezervoari virusa.
Na ljude, kopitare i druge sisavce prenosi se ubodom zaraženog komarca (vektora), ali se ne prenosi uobičajenim kontaktom, s čovjeka na čovjeka, niti putem hrane i vode.
Komarci iz roda Culex smatraju se najvažnijim vektorima prijenosa, iako i druge vrste komaraca mogu prenijeti infekciju pod određenim okolnostima. Rizik od prijenosa na određenom području ovisi o prisutnosti virusa, domaćina (u kojem se patogen razmnožava), vektora (komaraca) i individualnog imuniteta.
Bolest se javlja tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci. Na sezonsku pojavu i širenje bolesti na određenom području, a time i na epidemiološku situaciju, utječu brojni čimbenici, poput brojnosti i aktivnosti vektora, što je određeno uvjetima okoliša i klimatskim prilikama.
Infekcija virusom Zapadnog Nila kod ljudi najčešće protječe bez simptoma (u približno 70–80 % slučajeva). U oko 20 % slučajeva bolest se manifestira simptomima sličnim gripi, najčešće povišenom temperaturom, glavoboljom, slabošću te bolovima u mišićima i zglobovima.
Kod oko 1 % zaraženih osoba može se razviti teži oblik bolesti uslijed zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava, uz simptome meningitisa ili encefalitisa (upale moždanih ovojnica ili mozga). Starije osobe s postojećim kroničnim oboljenjima (poput dijabetesa, hipertenzije ili kronične bolesti bubrega) i osobe s oslabljenim imunitetom izložene su povećanom riziku od obolijevanja.
Oboljele osobe primaju simptomatsku terapiju, a većina se oporavlja bez trajnih posljedica.
Budući da se virus održava u prirodnom ciklusu između ptica i komaraca, a ljudi i konji su tzv. „slijepi domaćini“, preporuka je primjenjivati pristup „jedinstvenog zdravlja“ (One Health) koji integrira zdravlje ljudi, životinja i okoliša.
Kako bi se smanjio rizik od infekcije virusom Zapadnog Nila, važno je provoditi mjere suzbijanja komaraca i uklanjanja njihovih legla. Pored mjera suzbijanja komaraca, ključno je i osobno angažiranje u borbi protiv komaraca. Radi osobne zaštite od uboda komaraca preporučuje se:
- postavljanje mreža za zaštitu od insekata na prozore i vrata,
- uporaba sredstava za odbijanje komaraca (u skladu s uputama proizvođača),
- nošenje odjeće svijetlih boja, dugih rukava i dugih nogavica u područjima s velikom aktivnošću komaraca,
- boravak u klimatiziranim prostorima kad god je to moguće,
- uklanjanje izvora stajaće vode,
- izbjegavanje boravka pored stajaćih voda (bare, lokve, jezerca) koje su prirodna staništa komaraca.
Uloga Europske agencije za sigurnost hrane (European Food Safety Authority, EFSA)
Kao i u slučaju drugih bolesti koje prenose vektori, EFSA i njezin Panel za zdravlje i dobrobit životinja pružaju neovisne znanstvene savjete i znanstvenu pomoć u vezi s aspektima zoonoza koje prenose vektori, a koji se tiču zdravlja ljudi i životinja.
EFSA je također izradila interaktivni profil bolesti koji nudi informacije o virusu Zapadnog Nila (WNV) utemeljene na dokazima i predstavljene na način jednostavan za korisnike. Profil obuhvaća teme kao što su zemljopisna rasprostranjenost virusa, njegove karakteristike i saznanja proizašla iz studija eksperimentalne infekcije.
U srpnju 2026. godine, EFSA i ECDC nastavili su objavljivati svoja mjesečna izvješća o virusu Zapadnog Nila (WNV), pružajući ažurirane informacije o ljudskim infekcijama i izbijanjima bolesti kod ptica i kopitara. Zajednički napori nadzora pomažu javnozdravstvenim i veterinarskim vlastima širom Europe da provedu pravovremene i učinkovite mjere kontrole.
Prema izvješću, zaključno s 5. kolovoza, zabilježeno je 245 slučajeva infekcije virusom Zapadnog Nila kod ljudi, uz 12 smrtnih ishoda. U istom razdoblju prijavljeno je 17 žarišta među kopitarima i 74 žarišta među pticama.
Statistički pregled infekcije prema EFSA-i
Učinci virusa variraju ovisno o domaćinu:
Od početka sezone transmisije 2026. godine, zaključno s 26. kolovoza, identificirana su 124 područja pogođena virusom Zapadnog Nila (WNV) u 15 europskih zemalja.
Ova područja nalaze se u Italiji (55), Grčkoj (17), Rumunjskoj (15), Francuskoj (13), Srbiji (šest), Španjolskoj (četiri), Sjevernoj Makedoniji (tri), Hrvatskoj (dva), Njemačkoj (dva), Albaniji (jedno), Austriji (jedno), Cipru (jedno), Mađarskoj (jedno), Kosovu (jedno) i Nizozemskoj (jedno).
Navedenih 15 zemalja prijavilo je 877 slučajeva infekcije virusom Zapadnog Nila kod ljudi, stečenih lokalno: Italija (428 slučajeva), Grčka (222 slučaja, od kojih osam s nepoznatim mjestom infekcije), Španjolska (79 slučajeva), Sjeverna Makedonija (49 slučajeva), Rumunjska (45 slučajeva), Francuska (28 slučajeva), Srbija (11 slučajeva), Hrvatska (tri slučaja), Nizozemska (tri slučaja), Austrija (dva slučaja), Cipar (dva slučaja), Njemačka (dva slučaja), Albanija (jedan slučaj), Mađarska (jedan slučaj) i Kosovo (jedan slučaj).
Izvori informacija:
https://www.ecdc.europa.eu/en/west-nile-fever/facts
https://www.cdc.gov/west-nile-virus/about/index.html
https://www.efsa.europa.eu/en/topics/west-nile-virus
https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2026.10304
https://www.ecdc.europa.eu/en/west-nile-fever/surveillance-and-disease-data/disease-data-ecdc
