Armin Čolaković, šef Odjela za genetski modificirane organizme i hranu za životinje u Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine sudjelovao je na regionalnoj radionici o pripremi 5. Nacionalnog izvješća o provođenju Kartagenskog protokola o biosigurnosti i 1. Nacionalnog izvješća o provođenju Nagoya protokola o pristupu i podjeli koristi. Radionica je održana u organizaciji Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), Tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti (SCBD) i Ministarstva okoliša Republike Moldavije u razdoblju od 14. do 16. siječnja 2026. godine u Kišinjevu, Moldavija.
Cilj radionice bio je jačanje kapaciteta zemalja Središnje i Istočne Europe (CEE) u procesu prikupljanja podataka, pripreme izvješća, korištenja informatičkih alata, te unaprjeđenja rada na nacionalnoj razini u skladu s obvezama iz oba protokola.
Protokol o biosigurnosti (Kartagenski protokol) je ključni instrument Konvencije o biološkoj raznovrsnosti za kontrolu biotehnoloških rizika. Protokolom je uspostavljen sustav obavještavanja i suglasnosti prije uvoza živih organizama koji proizlaze iz suvremene biotehnologije (LMO) u svrhu namjerne primjene u okolišu. Poseban naglasak stavlja se na pravo država da donose odluke na temelju načela predostrožnosti. Također se potiče jačanje kapaciteta zemalja u razvoju za upravljanje rizicima i osiguravanje javnog uvida i sudjelovanja.
Cilj Kartagenskog protokola je doprinijeti osiguranju odgovarajuće razine zaštite na polju sigurnog prijenosa, rukovanja i uporabe LMO koji mogu imati negativan učinak na očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, vodeći također računa o opasnostima po ljudsko zdravlje i posebno stavljajući težište na prekogranični prijenos.
Kartagenski protokol o biosigurnosti u Bosni i Hercegovini ratificiran je Odlukom Predsjedništva Bosne i Hercegovine od 24. prosinca 2008. godine.
U skladu s Protokolom o pristupu genetskim resursima i koristima koje proizilaze iz njihovog korištenja (Nagoya protokol), države imaju suverena prava nad genetskim resursima koji se nalaze na njihovom teritoriju. Kada koristi nastaju istraživanjem ili razvojem genetskih resursa, uključujući kada to dovodi do komercijalne uporabe razvijenog proizvoda, te bi koristi trebale biti pošteno i jednakopravno podijeljene s državom koja pruža te resurse.
