Codex Alimentarius u doslovnom prijevodu s latinskog znači “zakon o hrani”.
Obuhvata niz opštih norma i posebnih norma za sigurnost hrane (Codex Standards) čiji je cilj zaštita zdravlja potrošača i osiguravanje poštenih postupaka u trgovini hranom. Hrana koja se stavlja na lokalno tržište ili izvoz mora biti sigurna i dobrog kvaliteta. Također, hrana ne smije prenositi organizme koji uzrokuju bolest životinja ili biljaka.
Codex Alimentarius međunarodna je organizacija sa sjedištem u Rimu, koju su 1961. godine zajednički osnovale dvije organizacije Ujedinjenih naroda: Organizacija za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization, FAO) i Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization, WHO).
Njegov zadatak je da provodi i podupire razradu i uspostavu definicija i zahtjeva za hranu, da pomaže u njihovom usklađivanju i na taj način olakšava međunarodnu trgovinu. Većina svjetske populacije živi u 172 države koje su članice Codex Alimentarius komisije i koje učestvuju u stvaranju Codexovih norma i vrlo često ih primjenjuju na nacionalnom ili regionalnom nivou.
Iako Codex Alimentarius norme nisu obvezane, vrlo su važne jer se temelje na naučnoj osnovi. Nacionalni i regionalni zakoni i norme gotovo uvijek uzimaju Codexove norme kao početnu tačku. Uticaj Codex Alimentariusa proširio se na sve kontinente i njegov je doprinos zaštiti zdravlja potrošača i poštenim postupcima u trgovini hranom nemjerljiv.
Codex Alimentarius ima hiljade dokumenata, od onih opštih koji se mogu primijeniti na sve namirnice do onih koji se primjenjuju samo na određene namirnice ili prehrambene proizvode. Opšte norme uključuju one za higijenu, označavanje, zaostatke pesticida i veterinarskih lijekova, nadzor uvoza i izvoza i certifikacijski sistem, metode analize i uzorkovanja, aditive u namirnicama, kontaminante, prehranu i hranu za posebne načine ishrane. Pored toga tu su i specifične norme za sve tipove namirnica i prehrambenih proizvoda, koje obuhvaćaju svježe, smrznuto i prerađeno voće i povrće, voćne sokove, žitarice i mahunarke, masti i ulja, ribe, meso, šećer, kakao i čokoladu, mlijeko i mliječne proizvode.
Izrada Codex normi
Codex Alimentarius uspostavlja i održava Komisija Codex Alimentariusa koje je međuvladino tijelo u kojem sve države članice imaju pravo glasa. Različiti stručni odbori odgovorni su za izradu nacrta norma koje prihvaća Povjerenstvo Codex Alimentariusa.
Izrada norme započinje kada vlada koje države ili neki od odbora Codex Alimentariusa predloži izradu određene norme. Ako Komisija Codexa (ili njegov izvršni odbor) odobri izradu norme, tada Sekretarijat Codex Alimentariusa piše prijedlog nacrta norme i šalje ga svim vladama država članica na razmatranje. Primjedbe razmatra određeni Codexov odbor, koji, kada je tekst norme gotov, predstavlja taj tekst Codexovom Povjerenstvu kao nacrt norme. Ako Povjerenstvo usvoji taj tekst kao nacrt norme, on se šalje vladama radi davanja primjedbi u nekoliko koraka što rezultira konačnim nacrtom nakon kojeg slijedi Codexova norma. Broj koraka varira od pet do osam, a sistem je napravljen tako da predstavlja što je moguće širi konsenzus. Postupak izrade Codexove norme može trajati nekoliko godina. U međuvremenu, određeni odbor uz potporu Sekretarijata poboljšava i prilagođava pojedinosti prema zahtjevima. Ponekad se pojedini korak u pripremi norme ponavlja. Kada Povjerenstvo Codexa usvoji normu, ona se dodaje Codex Alimentariusu, svjetskom «zakonu o hrani».
Odbori Codex Alimentariusa
Povjerenstvo Codex Alimentariusa sastoji se od brojnih odbora:
9 odbora koji se odnose na opšte teme,
11 odbora za pojedine proizvode,
3 ad hoc međuvladine skupine,
6 regionalnih koordinacijskih odbora koji su osnovani kako bi pomogli u prepoznavanju prednosti i spornih pitanja u posebnim područjima.
Sastanci pojedinih Codexovih odbora uvijek se održavaju u određenim državama (domaćini odbora).
Codexovi odbori i njihovi domaćini:
Opšti odbori – “horizontalni odbori”:
Odbor za opšta načela (Francuska)
Odbor za označivanje hrane (Kanada)
Odbor za metode analize i uzorkovanja (Mađarska)
Odbor za higijenu hrane (SAD)
Odbor za zaostatke pesticida (Kina)
Odbor za aditive u hrani (Kina)
Odbor za kontaminante (Nizozemska)
Odbor za nadzor uvoza/izvoza i certifikacijski sustav (Australija)
Odbor za nutricionizam i hranu za posebne dijetalne namjene (Njemačka)
Odbor za zaostatke veterinarskih lijekova u hrani (SAD)
Odbori za određene vrste hrane – “vertikalni odbori”:
Odbor za masti i ulja (Malezija)
Odbor za ribu i riblje proizvode (Norveška)
Odbor za mlijeko i mliječne proizvode (Novi Zeland)
Odbor za svježe voće i povrće (Meksiko)
Odbor za proizvode od kakaoa i čokoladu (Švicarska)
Odbor za šećer (UK)
Odbor za prerađeno voće i povrće (SAD)
Odbor za biljne proteine (Kanada)
Odbor za žitarice, mahunarke i leguminoze (SAD)
Odbor za higijenu mesa (Novi Zeland)
Odbor za prirodne mineralne vode (Švicarska)
Koordinacijski odbori:
Afrika (Maroko)
Azija (Koreja)
Europa (Poljska)
Latinska Amerika i Karibi (Argentina)
Sjeverna Amerika i sjeverozapadni Pacifik (Samoa)
Bliski Istok (Jordan)
Ad hoc međuvladine skupine (Intergovermmental Task Force)
Sokovi od voća i povrća (Brazil)
Stočna hrana (Danska)
Hrana dobivena biotehnologijom (Japan)
Codex kontaktna tačka
Da bi omogućilo stalnu vezu s državama članicama, Komisija u saradnji s nacionalnim vladama pojedinih država osnovalo je Codex kontaktne tačke. Bosna i Hercegovina je članica Komisije Codex Alimentarius 22. oktobra 2007 godine. Članstvo BiH službeno je zabilježeno od strane FAO i WHO kao i ostali članova Komisije.