O procjeni rizika

U skladu sa odredbama člana 53. Zakona o hrani („Službeni glasnik BiH“, broj 50/04), djelatnost Agencije za sigurnost hrane BiH je da pruža naučne savjete, naučnu i tehničku pomoć zakonodavstvu i politici BiH u svim područjima koji imaju direktan ili indirektan uticaj na sigurnost hrane i hrane životinje.

Agencija je dužna prikupljati i analizirati podatke kako bi se omogućilo karakterizacija i praćenje rizika koje imaju direktni i indirektni uticaj na sigurnost hrane hranu i hrane za životinje. Agencija je dužna djelovati u uskoj saradnji s nadležnim organima koji su obavezni u okviru svojih nadležnosti osigurati ispunjenje zadataka Agencije.

Da bi se postigao glavni cilj visok nivo zaštite života i zdravlja ljudi mjere koje se primjenjuju u skladu sa propisima o hrani zasnivaju se na procjeni rizika, osim kada to nije primjereno okolnostima ili prirodi same mjere.

U cilju ispunjanja zakonom propisanih djelatnosti u skladu sa odredbama člana 54. Zakona o hrani,  Agencija traži prikuplja, upoređuje, analizira i sumira naučne i tehničke podatke u područjima u okviru svoje djelatnosti, kako bi u saradnji sa nadležnim organima bila u mogućnosti obavljati procjenu rizika. Prikupljanje podataka je bitan zadatak Agencije za sigurnost hrane BiH i važna komponenta procjene rizika.

Procjena rizika je naučno zasnovan proces koji se sastoji od četiri odvojene ali usko povezane faze i to:

  • identifikacija opasnosti,
  • karakterizacija opasnosti,
  • procjena izloženosti i
  • karakterizacija rizika;

Identifikacija opasnosti

Identifikacija opasnosti  se odnosi na prepoznavanje poznatih i potencijalnih uticaja na zdravlje koji su povezani s određenim biološkim, hemijskim i fizičkim uzročnicima. Identifikacija opasnosti pretežno je kvalitativan korak. Opasnosti se mogu identifikovati putem relevantnih izvora podataka iz naučne literature, relevantnih međunarodnih organizacija.

Karakterizacija opasnosti

Drugi korak u procjeni rizika koji obuhvaća definisanje prirode štetnog uticaja na zdravlje, povezanog s biološkom, hemijskom ili fizičkom opasnosti koja može biti prisutna u hrani. Karakterizacija opasnosti  uključuje kvalitativnu i/ili kvantitativnu procjenu nepovoljnih uticaja bioloških, hemijskih i fizičkih uzročnika koji mogu biti prisutni u hrani. Karakterizacijom opasnosti se uspostavlja odnos doza štetnog uzročnika – efekat na organizam pri čemu se trebaju uzeti u obzir različiti parametri, poput količine uzročnika, vremena izloženosti, načina unosa i sl.

Procjena izloženosti

Procjena izloženosti je treći korak procjene rizika i prestavlja kritični element u procjeni rizika. u ovoj fazi se procjenjuje kolika je vjerovatnoća da potrošači budu izloženi određenoj supstanci. Prilikom sprovođenja ove faze kombinuju se podaci o koncentracijama hemijskih supstanci ili biloških agenasaprisutnih u hrani sa podacima o količinama konzumirane hrane. za njeno sprovođenj potrebno je znati kolika je vjerovatnoća da je supstanca ili biološki agens prisutan u hrani i ukoliko je prisutan, u ojoj koncentraciji je utvrđen.

Karakterizacija rizika

Karakterizacija rizika je završni korak koji objedinjuje identifikaciju opasnosti, karakterizaciju opasnosti i procjenu izloženosti u svrhu ocijene o vjerovatnoći da će posmatrana opasnost dovesti do štetnog utjecaja na zdravlje određene populacije, osiguravajući kvalitativne i kvantitativne procjene rezultata i težine nepovoljnih i štetnih efekata na zdravlje, uključujući popratne nesigurnosti. Stepen povjerenja u konačnu procjenu rizika zavisi o varijabilnosti, faktora nesigurnosti i pretpostavkama koje su načinjene u prethodnim koracima, a koje su od velike važnosti za donosioce odluka prilikom upravljanja rizikom.

Procjena rizika zbog različitosti mogućih štetnih uticaja na organizam razvila se u specifične procjene zavisno da li se radi o mikrobiološkim ili hemijskim uzročnicima, a u okviru kojih dolazi do još užih podjela.