U skladu sa članom 56. stav (1), tačka h) Zakona o genetički modificiranim organizmima („Službeni glasnik BiH”, broj 23/09) (u daljem tekstu: Zakon o GMO), članom 2. Poslovnika o radu Vijeća za genetički modificirane organizme od 15.09.2015. godine, nakon razmatranja aktuelnih dešavanja u vezi sa izvještavanjem javnosti o stanju i razvoju u području upotrebe genetske tehnologije i upotrebe GMO-a u Bosni i Hercegovini, Vijeće za genetički modificirane organizme (u daljem tekstu: Vijeće za GMO) daje sljedeće:
Saopćenje za javnost
Vijeće za GMO je na XXVIII sjednici održanoj 09. novembra 2017. godine u Mostaru, uz prisustvo predstavnika Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, razmatralo trenutno stanje u području upotrebe GMO-a u hrani za životinje na tržištu Bosne i Hercegovine, imajući u vidu i povećan interes šire javnosti o ovoj temi.
U vezi sa tim, aktuelno stanje u Bosni i Hercegovini je sljedeće:
- Nijedan genetički modificirani usjev nema Rješenje o odobrenju za uzgoj na teritoriji Bosne i Hercegovine.
- Takođe, nijedan genetički modificirani organizam nema Rješenje o odobrenju za upotrebu u hrani za ishranu ljudi na tržištu Bosne i Hercegovine. To znači da se na tržište Bosne i Hercegovine trenutno ne može stavljati hrana namijenjena za ishranu ljudi koja se sastoji, sadrži ili vodi porijeklo od GMO-a.
- Kada je riječ o hrani za životinje, na osnovu Zakona o genetički modificiranim organizmima („Službeni glasnik BiH“, broj: 23/09), do juna 2015. godine nije bilo GMO, zbog čega su polјoprivredni proizvođači bili dovedeni u situaciju da ne mogu uvesti sojinu sačmu, kao jednu od glavnih komponenata stočne hrane. U cilјu rješavanja navedenih problema, do sada je izdato odobrenje samo za jednu sortu soje MON-Ø4Ø32-6 (od ukupno 15 registrovanih u EU), u skladu sa Registrom odobrenih genetički modificiranih organizama Evropske unije (EU Register of authorised GMO's), a koja će se koristiti isklјučivo kao hrana za životinje. Na ovaj način, subjekti koji se bave proizvodnjom stočne hrane, mogu da uvoze sojinu sačmu, te je na taj način, naročito proizvođačima u oblasti živinarstva, omogućeno da pod istim uslovima vrše proizvodnju stočne hrane kao i u zemlјama u okruženju i EU. Navedena genetička modifikacija odobrena je za stavljanje na tržište EU prvi put 1996. godine u skladu sa Direktivom 90/220/EEC, a nakon stupanja na snagu Uredbe (EC) 1829/2003 ponovo je podvrgnuta procesu procjene rizika i 2012. godine odobreno je stavljanje na tržište zemalja EU hrane i hrane za životinje koja sadrži, sastoji se ili potječe od GM soje MON-Ø4Ø32-6, te ostalih proizvoda koji sadrže ili se sastoje od GM soje MON-Ø4Ø32-6, a koji se koriste u iste svrhe, sa izuzetkom kultivacije.
Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) je u svom naučnom mišljenju od 01. decembra 2010. godine (EFSA Journal 2010; 8 (12): 1908) zaključila da je navedena genetička modifikacija „u pogledu potencijalnih efekata na zdravlje ljudi i životinja te na okoliš jednako sigurna kao i njezin konvencionalni pandan“.
U Evropskoj uniji odobreno je stavljanje na tržište za ukupno 15 GM sorti soje. Prema izvještaju Evropske komisije od 22. aprila 2015. godine nivo samodostatnosti proizvodnje soje na području EU iznosi oko 4% zbog čega EU 96% svojih potreba za sojom nadopunjava uvozom, od čega je oko 90% genetički modificirana soja, koja se uvozi uglavnom iz zemalja Južne i Sjeverne Amerike. Tokom 2016. godine GM soja se uzgajala na 91 milion hektara od ukupno 117 miliona hektara na kojima se soja gaji u svijetu, što znači da je tokom 2016. godine 78% ukupne svjetske proizvodnje činila GM soja. Prema Clive (2017) GM bilјke su tokom 2016. godine uzgajane na površini od 185,1 milion hektara, pri čemu je broj država u svijetu u kojima su se uzgajale GM bilјke iznosio 26, od toga su 4 zemlјe članice EU (Španija, Portugal, Češka i Slovačka u kojima se uzgajao jedan hibrid GM kukuruza).
Svi subjekti u BiH, kao i u EU s kojom BiH ima obavezu usklađivanja zakonodavstva na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji na tržište stavlјaju proizvode namjenjene za ishranu životinja koji sadrže ili se sastoje od GMO-a dužni su ih označiti kao proizvode koji sadrže komponente genetički modificiranih organizama. Obaveza označavanja ne primjenjuje se na proizvode koji sadrže tragove odobrenih GMO-a ili se od njih sastoje ili su od njih proizvedeni, u omjeru koji ne prelazi 0,9 % za svaku od prehrambenih komponenti ili za hranu koja se sastoji od jednog sastojka. Subjekt u poslovanju sa hranom za životinje kojem je izdano Rješenje o stavljanju na tržište genetički modificirane soje (MON-Ø4Ø32-6) dužan je osigurati da:
- na oznaci na zapakovanom proizvodu piše: “Ovaj proizvod sadrži genetički modificiranu soju (MON-Ø4Ø32-6)“;
- se na nezapakovani proizvod ponuđen krajnjem potrošaču stavi oznaka: “Ovaj proizvod sadrži genetički modificiranu soju (MON-Ø4Ø32-6)” na proizvod ili neposredno uz proizvod, kao i na prateću dokumentaciju (fakturu).
Kada govorimo o proizvodima životinjskog porijekla (mlijeko, meso, jaja…), dobijenih od životinja koje su hranjene hranom koja se sastoji ili potiče od GMO, s obzirom da ne postoji laboratorijska analiza kojom je moguće utvrditi prisustvo GM u istim, ne postoji obaveza označavanja istih.
S tim u vezi, kako bi odgovorile na potrebe i želјe potrošača za jasnom informacijom o proizvodu, odgovorne institucije u BiH (Agencija za sigurnost hrane BiH i nadležna entitetska ministarstva) preduzele su aktivnosti na donošenju i implementaciji smjernica za označavanje hrane „bez GMO“. Donošenjem ovih smjernica (Smjernice za označavanje i kontrolu „bez GMO“ prehrambenih proizvoda u BiH i Smjernice za utvrđivanje procesa proizvodnje i obilјežavanje hrane proizvedene bez GMO), osigurana je slјedivost, transparentnost i kontrola proizvodnih procesa, te zaštita interesa proizvođača, odnosno utvrđena su pravila za proizvodnju bez GMO-a za sve faze u lancu ishrane, kao i za korištenje termina kada je riječ o proizvodnji bez GMO-a za potrebe obilјežavanja, prezentovanja i oglašavanja.
Vijeće za genetički modificirane organizme BiH
