Izvršni direktor Evropske agencije za sigurnost hrane (EFSA) dr. Bernhard Url u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio je o posljednjim istraživanjima u oblasti sigurnosti hrane, saradnji s Agencijom za sigurnost hrane BiH, ali i genetski modificiranoj (GMO) hrani. Uz saglasnost autora, kompletan intervju možete pročitati na našoj web stranici:
Kakva je uloga nauke u sigurnosti hrane? Vjeruju li potrošači u EU u nauku o hrani i koji su, na osnovu posljednjih istraživanja, najpouzdaniji izvori informacija o rizicima porijeklom iz hrane iz perspektive potrošača?
Dobra nauka je osnova za funkcionisanje sistema sigurnosti hrane. U EU je razdvojena uloga procjene rizika koju vrše naučnici u EFSA-i i upravljanje tim rizicima od strane zakonodavaca, što se pokazalo veoma efikasnim u zaštiti potrošača. U 2019. godini proveli smo Eurobarometer istraživanje kojim smo procijenili poglede potrošača u EU na sigurnost hrane. Više od dvije trećine ispitanika odgovorilo je da im je televizija jedan od glavnih izvora informacija o rizicima u vezi sa hranom, a nakon toga slijedi internet (ne uključujući društvene mreže).
Novine i magazini su na trećem mjestu na postolju (38% ispitanika). Nisam iznenađen tim rezultatima. TV izvještava utjecajnim i jednostavnim jezikom, dopirući direktno do ljudskih emocija. A što je hrana, nego emocija, kultura i tradicija? Međutim, kako Evropljani sve više koriste internet i društvene mreže, način na koji komuniciramo se razvija u skladu sa potrebama novih generacija. Naše istraživanje je također pokazalo da ljudi vjeruju naučnicima, ali ne razumiju dovoljno njihovu ulogu u sistemu sigurnosti hrane EU.
Teme kao što su GMO, upotreba sredstava za zaštitu bilja i veterinarskih lijekove izazivaju zabrinutost kod potrošača u kontekstu sigurnosti hrane. Neki potrošači čak imaju percepciju da se nivo sigurnosti hrane smanjuje sa sve većom upotrebom različitih hemijskih supstanci u lancu ishrane. Kakvo je mišljenje EFSA-e o tome?
Mi se bavimo procjenom rizika i držimo se naučnih dokaza, uzimajući u obzir sva dostupna znanja kada pružamo naše savjete upravljačima rizikom. Međutim, u pravu ste – naša društvena istraživanja pokazala su da se građani EU više brinu o pesticidima i drugim hemikalijama koje su u trenutnom sistemu sigurnosti hrane strogo regulisane, dok su manje zabrinuti o rizicima od mikrobioloških opasnosti koje mogu pronaći u svojoj kuhinji! Dok je veoma teško precizirati tačne razloge za ovakvu zabrinutost, određena objašnjenja moguće je pronaći u načinu na koji ljudi razmišljaju o hemikalijama. Prema jednom istraživanju koje smo proveli 2018., hemikalije se generalno snažno smatraju nečim što je umjetno, za razliku od supstanci koje se javljaju na prirodan način. Nezavisno od naših emocionalnih pretpostavki, sistem sigurnosti hrane EU zasnovan je na pouzdanoj regulativi i radu naučnika, a pomno razmotrene odluke donose se od strane upravljača rizikom. Građani mogu biti uvjereni da su na snazi mjere za zaštitu njihovog zdravlja, uključujući i procjenu rizika od hemikalija. Zbog toga se sistem sigurnosti hrane EU smatra oglednim primjerom u svijetu.
Šta mogu preduzeti državne institucije, subjekti u poslovanju s hranom i potrošači pojedinačno da bi se smanjio rizik od antimikrobne rezistencije kao jedne od ključnih briga za javno zdravstvo?
U pravu ste, antimikrobna rezistencija (AMR) je jedan od najvećih zdravstvenih izazova s kojima se danas suočavamo i svako ima ulogu u borbi protiv toga. Ne možemo sebi priuštiti povratak u predantibiotičko doba i živjeti u svijetu u kojem obična infekcija može dovesti do ozbiljnih štetnih efekata, čak i do smrti. Govorimo o tome da 33.000 ljudi svake godine umire zbog infekcija uzrokovanih bakterijama rezistentnim na antibiotike, a godišnji trošak za zdravstvenu zaštitu koji se veže za AMR iznosi milijardu eura – to je neprihvatljivo. Zemlje EU koje provode striktne politike bilježe smanjenje antimikrobne rezistencije, što pokazuje da možemo nešto učiniti da bismo popravili situaciju. EFSA, zajedno sa drugim agencijama EU, doprinosi cijeloj slici u skladu sa principima „Jednog zdravlja“ koje je usmjereno na integraciju procjene rizika za zdravlje ljudi i životinja.
Preporučili smo uspostavljanje redukcijskih ciljeva s ciljem postupnog ukidanja preventivne upotrebe antibiotika i predložili načine za zamjenu antibiotika i korištenje alternative kada je to moguće, te ulaganje u istraživanja. Naredne godine ćemo objaviti rezultate novih radova kojima smo proučavali ulogu okoline na širenje AMR. Kao što vidite, to je složena tema i stoga je važno primijeniti multidisciplinaran, integrisani pristup za suočavanje sa njezinom kompleksnošću.
Analitičari i farmeri u BiH često vole reći da građani BiH jedu hranu loše kvalitete koja se prodaje u našoj zemlji. Da li imate podatke o sigurnosti hrane u BiH i šta ti podaci kažu?
Kvaliteta hrane nije isto što i sigurnost hrane. Sigurnost hrane je preduslov za sve na tržištu: ako nije sigurno, onda to nije hrana. Kod sigurne hrane na tržištu se može uočiti mnogo razlike u kvaliteti. Sada ulazimo u oblast koja nije u nadležnosti EFSA-e i o kojoj, nažalost, ne mogu mnogo reći. Ipak, vratimo se na sigurnost hrane i dozvolite mi da istaknem da EFSA podržava nadležne organe u BiH u njihovim naporima ka unaprjeđenju harmonizacije podataka i obukama. Odgovornost nadležnih organa za prikupljanje podataka iz oblasti sigurnosti hrane zapravo ima ključna ulogu u informisanju građana i kreatora politika o sigurnosti hrane koja se nalazi na tržištu.
Prikupljanje podataka je jedna od glavnih aktivnosti EFSA-e. U tom smislu, možete li objasniti kakav je značaj prikupljanja podataka i izvještavanja EFSA-e za EU i pretpristupne zemlje?
Tačno. Prikupljanje podataka je stup aktivnosti EFSA-e zato što omogućava naučne dokaze koji su potrebni za svaku procjenu rizika te predstavlja osnov za donošenje odluka pri upravljanju rizikom na evropskom i nacionalnom nivou. Zbog toga je harmonizacija podataka, u skladu sa zahtjevima relevantne legislative, ključni faktor koji nam omogućava da usporedimo situaciju u različitim zemljama, pratimo trendove u okviru svake zemlje te unutar evropskog teritorija. Mislim da je pred našim partnerima u zemljama EU i pretpristupnim zemljama nastavak prikupljanja i razmjene podataka kako bismo povećali znanje o situaciji na nacionalnom nivou, te preduzimali odgovarajuće mjere kontrole protiv specifičnih prijetnji/rizika.
Želio bih da iskoristim ovu priliku da zahvalim BiH na njezinom doprinosu u oblasti zoonoza, epidemija uzrokovanih hranom i rezidua veterinarskih lijekova. Ne možemo raditi izolirani. Samo kroz razmjenu naših podataka i znanja možemo se boriti protiv novih i budućih rizika i zaštititi javno zdravlje.
BiH je trenutno dio EFSA-ine kampanje o afričkoj svinjskoj kugi. Koja bi bila Vaša ključna poruka glavnim zainteresovanim stranama u regionu u vezi sa ovim izazovom za zdravlje životinja i ekonomiju?
Afrička svinjska kuga je zaista razorna zarazna bolest za koju ne postoji vakcina niti lijek. U periodu od 2016. – 2020. godine, zog afričke svinjske kuge ostali smo bez 1,3 miliona svinja. Zbog toga naša kampanja objašnjava da su detekcija, prevencija i izvještavanje krucijalni kako bi se zaustavilo širenje epidemije. Zaustavljanje afričke svinjske kuge je zajednički poduhvat! Farmeri bi trebali držati divlje svinje podalje od svojih životinja i izbjegavati ishranu svinja ostacima hrane koji sadrže meso životinja. Lovci se ne bi trebali približavati divljim svinjama koje pronađu u šumi te o tome moraju obavijestiti lokalne institucije. Putnici također imaju svoju ulogu – ne smiju nositi svinjetinu i proizvode od svinjetine iz zaraženih područja.
Prošle godine BiH je pripala čast da bude prva zemlja izvan EU u kojoj je održan sastanak Mreže kontakt tačaka EFSA-e. Kako biste ocijenili saradnju EFSA-e sa Agencijom za sigurnost hrane BiH te učešće institucija naše zemlje u aktivnostima EFSA-e?
Mi imamo izvrsnu saradnju sa Agencijom za sigurnost hrane BiH. I zaista, domaćinstvo BiH Mreži kontakt tačaka EFSA-e bio je jedan važan korak naprijed ka još snažnijoj integraciji. Sigurnost hrane ne poznaje granice, a mi u EFSA-i ulažemo mnogo vremena i resursa u rad sa drugim institucijama u oblasti sigurnosti hrane da bismo se povezivali, dijelili znanje i informacije. Navedene aktivnosti su također dio programa podrške EU pretpristupnim zemljama kroz koji EFSA podržava obuku zaposlenih i razvoj institucionalnih struktura te unaprjeđuje spremnost za suočavanje sa budućim krizama u oblasti sigurnosti hrane.
Možemo li reći da je BiH dovoljno educirana i da zadovoljava evropske standarde kada je riječ o sigurnosti hrane?
Zaista nije moje da komentarišem nešto što izlazi izvan mandata EFSA-e. Međutim, dozvolite mi da kažem da imamo veoma blisku saradnju sa pretpristupnim zemljama, kao i brojne aktivnosti koje obuhvaćaju sve nadležnosti EFSA-e. Odlučni smo da nastavimo pružati podršku Evropskoj komisiji u realizaciji ovih ciljeva radi jačanja naučne saradnje i povezivanja.
EFSA je u BiH prepoznata kao jedna od najaktivnijih i najuglednijih agencija Evropske unije. Koje su vaše sljedeće ključne aktivnosti u BiH i jugoistočnoj Evropi?
Izgradnja kapaciteta za pripremu naučnih savjeta i analizu podataka je nešto što će i ubuduće biti veoma značajno. Krucijalno je postepeno povećavanje učešća pretpristupnih zemalja u aktivnostima EFSA u oblasti naučne saradnje – npr. u oblasti zdravlja i dobrobiti životinja, što je u skladu sa strategijom Evropske komisije pod nazivom “Od polja do stola”, te povezivanje. Također je važno pretpristupnim zemljama pružiti podršku koja im je potrebna kako bi dale svoj doprinos radu EFSA-e prije i nakon pridruživanja, posebno u pogledu prikupljanja i razmjene harmoniziranih podataka iz oblasti sigurnosti hrane.
Postoji mit da je kvalitet hrane koja se prodaje u Zapadnoj Evropi bolji nego u istočnom i južnom dijelu kontinenta. Da li smatrate da postoji osnov za takve tvrdnje?
Kao što sam već rekao, kvalitet hrane per se nije pitanje sigurnosti hrane, te stoga nije u nadležnosti EFSA-e pa ga ne procjenjujemo. EFSA također ne prati nepoštene prakse u oblasti hrane ukoliko nije u pitanju sigurnost hrane. Nacionalne institucije su odgovorne da nadziru da li kompanije na njihovom tržištu primjenjuju nepoštene prakse, kao što su pogrešno označavanje hrane ili bilo koja druga obmana potrošača.
Autor: Erdin Halimić/Dnevni avaz
