Armin Čolaković, šef Odsjeka za genetički modificirane organizme i hranu za životinje u Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine učestvovao je na regionalnoj radionici o pripremi 5. Nacionalnog izvještaja o provođenju Kartagenskog protokola o biosigurnosti i 1. Nacionalnog izvještaja o provođenju Nagoja protokola o pristupu i podjeli koristi. Radionica je održana u Kišinjevu, Moldavija, u organizaciji Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), Sekretarijata Konvencije o biološkoj raznolikosti (SCBD) i Ministarstva okoliša Republike Moldavije u periodu od 14. do 16. januara 2026. godine.
Cilj radionice bio je jačanje kapaciteta zemalja Centralne i Istočne Evrope u procesu prikupljanja podataka, pripreme izvještaja, korištenja informatičkih alata, te unaprjeđenja rada na nacionalnom nivou u skladu s obavezama iz oba protokola.
Protokol o biosigurnosti (Kartagenski protokol) je ključni instrument Konvencije o biološkoj raznovrsnosti za kontrolu biotehnoloških rizika. Protokolom je uspostavljen sistem obavještavanja i saglasnosti prije uvoza živih organizama koji proizlaze iz savremene biotehnologije (LMO) u svrhu namjerne primjene u okolišu. Poseban naglasak stavlja se na pravo država da donose odluke na osnovu principa predostrožnosti. Također se potiče jačanje kapaciteta zemalja u razvoju za upravljanje rizicima i osiguravanje javnog uvida i učešća.
Cilj Kartagenskog protokola je pružanje doprinosa osiguranju odgovarajućeg nivoa zaštite u oblasti sigurnog prenosa, rukovanja i upotrebe LMO koji mogu imati negativan efekat na očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti, vodeći također računa o opasnostima po ljudsko zdravlje i posebno stavljajući težište na prekogranični prenos.
Kartagenski protokol o biosigurnosti u Bosni i Hercegovini ratificiran je Odlukom Predsjedništva Bosne i Hercegovine od 24. decembra 2008. godine.
U skladu s Protokolom o pristupu genetičkim resursima i koristima koje proizilaze iz njihovog korištenja (Nagoya protokol), države imaju suverena prava nad genetičkim resursima koji se nalaze na njihovom teritoriju. Kada koristi nastaju istraživanjem ili razvojem genetičkih resursa, uključujući kada to dovodi do komercijalne upotrebe razvijenog proizvoda, te bi koristi trebale biti pošteno i ravnopravno podijeljene s državom koja pruža te resurse.
